Nastanak Industrijskog sindikata Srbije
Ideja i potreba nastanka Industrijskog sindikata Srbije potekla je od potreba članstva Granskog sindikata metalaca „Nezavisnost“ kao optimalan odgovor organizovanja sindikata na politička, ekonomska i socijalna događanja sa kojima su se članovi sindikata svakodnevno susretali u relanom životu. Industrijski sindikat Srbije je rođen kroz „Industrijsku inicijativu“ i promovisan na četvrom Kongresu GSM „Nezavisnost“ održanom u Beogradu i Baru 2000.godine. Period od 2000.g. do 2008.godine i događaji u tom periodu su potvrdili da su tadašnja razmišljanja i vizije o nastanku Industrijskog sindikata Srbije bile ispravne. Mnogi vizionari i borci za istinu su završili na lomačama istorije a tako šta umalo nije zadesilo i Industrijski sindikat i ljude koji su predano radili da on nastane. Osporavan od sujetnih i neproduktivnih sindikalaca koje je vreme i izazovi pregazilo, potpomognutih od tajkunskih lobija, nastajali su da samu ideju Industrijskog sindikata i njegove zagovornike diskredituju i proglase ih za ono što su oni sami.
Industrijski sindikat Srbije je registrovan na osnovu Odluke VI Kongresa GSM „Nezavisnost“ 18. Septembra 2008.godine a registarcija sindikata, izadata od Ministarstva rada i socijalne politike je dobijena 4.novembra 2008.godine. Kao što su 12.08.1991.godine Nezavisni sindikati metalaca osnovali Ujedinjene granske sindikate „Nezavisnost“ tako je i GSM „Nezavisnost“, podržan od pojedinačnih sindikata iz tekstila, osnovao Industrijski sindikat Srbije. Početna ideja da Industrijski sindikat Srbije deluje u okviru UGS „Nezavisnost“ je propao suludim, antisindikalnim i antidemokratskim Odlukama Glavnog odbora UGS „Nezavisnost“ čiji je krajni rezultat je bio isključenje iz članstva Nezavisnosti kompletnog Glavnog odbora GSM „Nezavisnost“ i blizu 250 predsednika povereništva GSM „Nezavisnost“ u preduzećima. Odgovor metalaca je bio sprovođenje Odluke VI Kongresa a najveći broj članstva GSM „Nezavisnost“ nastavio je svoj rad i borbu kroz Industrijski sindikat Srbije jačajući svoje pozicije u okviru metalske industrije i društva uopšte.
Putem Industrijskog sindikata Srbije kreću i drugi koji pristupaju Industrijskom sindikatu Srbije videći u njemu šansu i mogućnost za svoj opstanak i razvoj. Moć i uticaj Industrijskog sindikata Srbije u osnovi mora imati članstvo i organizovanost sa krajnjim ciljem uticaja na političke, ekonomske i socijalne događaje od značaja za zaposlene i građane Srbije. Industrijski sindikat Srbije predstavlja jedinstvenu i realnu snagu koja se bavi industrijom, njenim razvojem i uticajem na društvenu zajednicu. Očekivanja naših članova su velika kao i potencijal koji postoji unutar industrije Srbije. Ovakav oblik organizovanja i rada sindikata uvažava različitu privrednu i sindikalnu problematiku vodeći računa o praktičnosti i efikasnoj primeni sindikalnih i organizacionih modela. Dugogodišnje propadanje i nebriga države za industriju Srbije naterala je sindikate iz industrijske grupacije da se objedinjuju i artikulišući svoje zahteve i stavove dovedu do poboljšanja pozicija radnika i sindikata u industriji. Industrijski sindikat Srbije je sa novim idejama težio da stvori efikasne sindikalne strukture kao svoje trajno demokratsko opredeljenje nalazi u društvenim, političkim, ekonomskim i socijalnim događanjima u vremenu tranzicije, privatizacije i transformacije srpskog društva. Ideje Industrijskog sindikata Srbije imaju kapacitete za mobilizaciju članstva i građanstva čija osnova leži u isticanju solidarnosti i nezavisnosti kao primarnog principa i temelja sindikalizma. Sindikat koji bude imao merljive rezultate svoga rada može očekivati budućnost i opstanak. Neophodne promene moraju doći od članstva i moraju biti u službi članstva sindikata. Svoju uspešnost Industrijski sindikat Srbije vidi u vezi sa povećanjem motivacije članova sindikata i animiranje onih koji to nisu. Trenutna otuđenost od članstva postojećih sindikalnih struktura ukazuje da odnos prema sadašnjim i budućim članovima mora u osnovi imati efikasan i jednostavan način komuniciranja na svim nivoima organizovanja a da kao rezultat bude rešavanje pojedinačnih ciljeva članstva objedinjenih kroz sindikalnu organizovanost. Zadovoljenje i poboljšanje egzistencijalnih pitanja radnika trajno će opredeliti njihovo poverenje i članstvo u Industrijski sindikat Srbije. Industrijski sindikat Srbije želi da bude sastavni deo života radnika, prisutan na radnom mestu, utakmici, pecanju i pričama za vreme nedeljnog porodičnog ručka. Pored rešavanja i prepoznavanja pojedinačnih problema sindikat mora prepoznati i probleme opšteg tipa i uticati na njihovo rešavanje. Osluškujmo šta članovi govore i misle, šta priželjkuju i šta ih zabrinjava. Podelimo njihove strahove da bismo sutra bili deo zajedničke pobede. Slušajući svoje članstvo, analizirajući, prateći politčka i ekonomska događanja sindikat izgrađuje strategije i vizije koje članovi prepoznaju kao svoje a ne nametnute ideje pojedinih kreativaca i ideologa sindikata, „sindikalnih faraona“. Uspeh sindikata se mora ogledati u preuzimanju aktivne i krativne sindikalne politike i razvijanje modela i novih mogućnosti koji su različite od drugih sindikalnih grupacija koje postoje u srpskom društvu. Znanje, stručnost, kompetetnost i odgovornost moraju biti osnov prepoznavanja ljudi koji će voditi Indsutrijski sindikat Srbije. Sindikat koji želi aktivnu zaštitu svojih članova mora shvatiti povezanost politike i socijale te razviti organizovanost primerenu toj činjenici. Sindikati kao najorganizovaniji i najuticajniji deo nevladinog sektora moraju imati aktivan i trajan uticaj na politička dešavanja, jer politika trajno i suštinski utiče na kvalitet naših života.
Trajno opredeljenje Industrijskog sindikata Srbije se ogleda u razvijanju modela saradnje sa svima koji imaju podadurne ili slične stavove sa ISS. Sami, pojedinačno, nismo u mogućnosti da kao delovi indsutrijske grupacije trajno poboljšamo pozicije industrije Srbije i radnika, članova sindikata koji u njoj rade. Pola miliona radnika Srbije je zaposleno u industriji od toga 120 000 u metalskoj industriji. Ukoliko hoćemo da ostvarimo naše ciljeve i vizije, moramo međusobno komunicirati i sarađivati sa onima koji nisu naši članovi. Svaka saradnja je bolja od sukoba i nerazumevanja. Industrijski sindikat Srbije će kroz formu socijalnog dijaloga razgovarati sa prijateljima i neprijateljima.
Industrijski sindikat Srbije je gradeći svoj organizacioni model baziran na skoro dvodecenijskom iskustvu u decentralizaciji organizacije video organizovanje koje će biti dostupno svakom članu. Takvo organizovanje donosi veću motivaciju za rad u sindikatu i prihvatanje veće odgovornosti od postojeće. To omogućava aktiviranje i omasovljenje članstva što je u suprotnosti sa postojećim modelima i strukturama sindikata u Srbiji. Vertikalna i horizontalna povezanost organizacije pospešuje efikasnost i uspešnost svih aktivnosti koje sindikat sprovodi. Iz ovog proističe i zalaganje za novu dimenziju sindikata „sindikata za dušu“. Sindikat za dušu podrazumeva stvarnje sindikata koje u osnovi ima ljudsko biće koje osim što radi i stvara materijalne vrednosti je biće emocija i snova. Industrijski sindikat Srbije želi da kreira i razume novo društvo, nove odnose, nove ljude i nove potrebe. Kako se te stvari budu menjale tako će se menjati i organizacija sindikata. Industrijski sindikat Srbije nije sindikat naših očeva, on u sebi nosi duh promena sa ambicijom da se stvori sindikat po meri i potrebi naših potomaka. Pored promena unutar sebe i stalnog prilagođavanja sindikat mora da svojim širim društvenim angažovanjem profilira vreme i uslove u kojima se radi i živi. Izazov koji stoji pred sindikatima je da iznađe način svoje orginalnosti, prepoznatljivosti i svrsishodnosti. Aktivnosti i postignuti rezultati sindikalnog angažovanja i rada moraju biti materijalno merljivi a da posledica toga bude zadovoljan i srećan član sindikata. Najteži zadatak koji stoji ispred Industrijskog sindikata Srbije jeste pridobijanje podrške radnika koja se ne bazira na kratkoročnom prepoznavanju ličnog interesa već na isticanju principa solidarnosti i nezavisnosti sa krajnjim ciljem da tako objedinjeni kroz sindikate možemo oblikovati životne uslove po želji većine građana i zaposlenih Srbije.
Da bi smo zajednički uspeli moramo zajednički i solidarno raditi. Što nas bude više naše zajedničke ciljeve ćemo lakše i brže ostavriti. To više ne zavisi od nas koji smo već članovi Industrijskog sindikata Srbije već od vas koji to treba da postanete.
Dobrodošli!
Ideja i potreba nastanka Industrijskog sindikata Srbije potekla je od potreba članstva Granskog sindikata metalaca „Nezavisnost“ kao optimalan odgovor organizovanja sindikata na politička, ekonomska i socijalna događanja sa kojima su se članovi sindikata svakodnevno susretali u relanom životu. Industrijski sindikat Srbije je rođen kroz „Industrijsku inicijativu“ i promovisan na četvrom Kongresu GSM „Nezavisnost“ održanom u Beogradu i Baru 2000.godine. Period od 2000.g. do 2008.godine i događaji u tom periodu su potvrdili da su tadašnja razmišljanja i vizije o nastanku Industrijskog sindikata Srbije bile ispravne. Mnogi vizionari i borci za istinu su završili na lomačama istorije a tako šta umalo nije zadesilo i Industrijski sindikat i ljude koji su predano radili da on nastane. Osporavan od sujetnih i neproduktivnih sindikalaca koje je vreme i izazovi pregazilo, potpomognutih od tajkunskih lobija, nastajali su da samu ideju Industrijskog sindikata i njegove zagovornike diskredituju i proglase ih za ono što su oni sami.
Industrijski sindikat Srbije je registrovan na osnovu Odluke VI Kongresa GSM „Nezavisnost“ 18. Septembra 2008.godine a registarcija sindikata, izadata od Ministarstva rada i socijalne politike je dobijena 4.novembra 2008.godine. Kao što su 12.08.1991.godine Nezavisni sindikati metalaca osnovali Ujedinjene granske sindikate „Nezavisnost“ tako je i GSM „Nezavisnost“, podržan od pojedinačnih sindikata iz tekstila, osnovao Industrijski sindikat Srbije. Početna ideja da Industrijski sindikat Srbije deluje u okviru UGS „Nezavisnost“ je propao suludim, antisindikalnim i antidemokratskim Odlukama Glavnog odbora UGS „Nezavisnost“ čiji je krajni rezultat je bio isključenje iz članstva Nezavisnosti kompletnog Glavnog odbora GSM „Nezavisnost“ i blizu 250 predsednika povereništva GSM „Nezavisnost“ u preduzećima. Odgovor metalaca je bio sprovođenje Odluke VI Kongresa a najveći broj članstva GSM „Nezavisnost“ nastavio je svoj rad i borbu kroz Industrijski sindikat Srbije jačajući svoje pozicije u okviru metalske industrije i društva uopšte.
Putem Industrijskog sindikata Srbije kreću i drugi koji pristupaju Industrijskom sindikatu Srbije videći u njemu šansu i mogućnost za svoj opstanak i razvoj. Moć i uticaj Industrijskog sindikata Srbije u osnovi mora imati članstvo i organizovanost sa krajnjim ciljem uticaja na političke, ekonomske i socijalne događaje od značaja za zaposlene i građane Srbije. Industrijski sindikat Srbije predstavlja jedinstvenu i realnu snagu koja se bavi industrijom, njenim razvojem i uticajem na društvenu zajednicu. Očekivanja naših članova su velika kao i potencijal koji postoji unutar industrije Srbije. Ovakav oblik organizovanja i rada sindikata uvažava različitu privrednu i sindikalnu problematiku vodeći računa o praktičnosti i efikasnoj primeni sindikalnih i organizacionih modela. Dugogodišnje propadanje i nebriga države za industriju Srbije naterala je sindikate iz industrijske grupacije da se objedinjuju i artikulišući svoje zahteve i stavove dovedu do poboljšanja pozicija radnika i sindikata u industriji. Industrijski sindikat Srbije je sa novim idejama težio da stvori efikasne sindikalne strukture kao svoje trajno demokratsko opredeljenje nalazi u društvenim, političkim, ekonomskim i socijalnim događanjima u vremenu tranzicije, privatizacije i transformacije srpskog društva. Ideje Industrijskog sindikata Srbije imaju kapacitete za mobilizaciju članstva i građanstva čija osnova leži u isticanju solidarnosti i nezavisnosti kao primarnog principa i temelja sindikalizma. Sindikat koji bude imao merljive rezultate svoga rada može očekivati budućnost i opstanak. Neophodne promene moraju doći od članstva i moraju biti u službi članstva sindikata. Svoju uspešnost Industrijski sindikat Srbije vidi u vezi sa povećanjem motivacije članova sindikata i animiranje onih koji to nisu. Trenutna otuđenost od članstva postojećih sindikalnih struktura ukazuje da odnos prema sadašnjim i budućim članovima mora u osnovi imati efikasan i jednostavan način komuniciranja na svim nivoima organizovanja a da kao rezultat bude rešavanje pojedinačnih ciljeva članstva objedinjenih kroz sindikalnu organizovanost. Zadovoljenje i poboljšanje egzistencijalnih pitanja radnika trajno će opredeliti njihovo poverenje i članstvo u Industrijski sindikat Srbije. Industrijski sindikat Srbije želi da bude sastavni deo života radnika, prisutan na radnom mestu, utakmici, pecanju i pričama za vreme nedeljnog porodičnog ručka. Pored rešavanja i prepoznavanja pojedinačnih problema sindikat mora prepoznati i probleme opšteg tipa i uticati na njihovo rešavanje. Osluškujmo šta članovi govore i misle, šta priželjkuju i šta ih zabrinjava. Podelimo njihove strahove da bismo sutra bili deo zajedničke pobede. Slušajući svoje članstvo, analizirajući, prateći politčka i ekonomska događanja sindikat izgrađuje strategije i vizije koje članovi prepoznaju kao svoje a ne nametnute ideje pojedinih kreativaca i ideologa sindikata, „sindikalnih faraona“. Uspeh sindikata se mora ogledati u preuzimanju aktivne i krativne sindikalne politike i razvijanje modela i novih mogućnosti koji su različite od drugih sindikalnih grupacija koje postoje u srpskom društvu. Znanje, stručnost, kompetetnost i odgovornost moraju biti osnov prepoznavanja ljudi koji će voditi Indsutrijski sindikat Srbije. Sindikat koji želi aktivnu zaštitu svojih članova mora shvatiti povezanost politike i socijale te razviti organizovanost primerenu toj činjenici. Sindikati kao najorganizovaniji i najuticajniji deo nevladinog sektora moraju imati aktivan i trajan uticaj na politička dešavanja, jer politika trajno i suštinski utiče na kvalitet naših života.
Trajno opredeljenje Industrijskog sindikata Srbije se ogleda u razvijanju modela saradnje sa svima koji imaju podadurne ili slične stavove sa ISS. Sami, pojedinačno, nismo u mogućnosti da kao delovi indsutrijske grupacije trajno poboljšamo pozicije industrije Srbije i radnika, članova sindikata koji u njoj rade. Pola miliona radnika Srbije je zaposleno u industriji od toga 120 000 u metalskoj industriji. Ukoliko hoćemo da ostvarimo naše ciljeve i vizije, moramo međusobno komunicirati i sarađivati sa onima koji nisu naši članovi. Svaka saradnja je bolja od sukoba i nerazumevanja. Industrijski sindikat Srbije će kroz formu socijalnog dijaloga razgovarati sa prijateljima i neprijateljima.
Industrijski sindikat Srbije je gradeći svoj organizacioni model baziran na skoro dvodecenijskom iskustvu u decentralizaciji organizacije video organizovanje koje će biti dostupno svakom članu. Takvo organizovanje donosi veću motivaciju za rad u sindikatu i prihvatanje veće odgovornosti od postojeće. To omogućava aktiviranje i omasovljenje članstva što je u suprotnosti sa postojećim modelima i strukturama sindikata u Srbiji. Vertikalna i horizontalna povezanost organizacije pospešuje efikasnost i uspešnost svih aktivnosti koje sindikat sprovodi. Iz ovog proističe i zalaganje za novu dimenziju sindikata „sindikata za dušu“. Sindikat za dušu podrazumeva stvarnje sindikata koje u osnovi ima ljudsko biće koje osim što radi i stvara materijalne vrednosti je biće emocija i snova. Industrijski sindikat Srbije želi da kreira i razume novo društvo, nove odnose, nove ljude i nove potrebe. Kako se te stvari budu menjale tako će se menjati i organizacija sindikata. Industrijski sindikat Srbije nije sindikat naših očeva, on u sebi nosi duh promena sa ambicijom da se stvori sindikat po meri i potrebi naših potomaka. Pored promena unutar sebe i stalnog prilagođavanja sindikat mora da svojim širim društvenim angažovanjem profilira vreme i uslove u kojima se radi i živi. Izazov koji stoji pred sindikatima je da iznađe način svoje orginalnosti, prepoznatljivosti i svrsishodnosti. Aktivnosti i postignuti rezultati sindikalnog angažovanja i rada moraju biti materijalno merljivi a da posledica toga bude zadovoljan i srećan član sindikata. Najteži zadatak koji stoji ispred Industrijskog sindikata Srbije jeste pridobijanje podrške radnika koja se ne bazira na kratkoročnom prepoznavanju ličnog interesa već na isticanju principa solidarnosti i nezavisnosti sa krajnjim ciljem da tako objedinjeni kroz sindikate možemo oblikovati životne uslove po želji većine građana i zaposlenih Srbije.
Da bi smo zajednički uspeli moramo zajednički i solidarno raditi. Što nas bude više naše zajedničke ciljeve ćemo lakše i brže ostavriti. To više ne zavisi od nas koji smo već članovi Industrijskog sindikata Srbije već od vas koji to treba da postanete.
Dobrodošli!